Jedna Osnovna škola nije u potpunosti zaštitila učenicu od neprimjerenog postupanja vršnjaka, niti je ostvarila adekvatan odnos sa njenim roditeljima – uprkos određenim preduzetim mjerama. To je utvrdio Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

U toj Osnovnoj školi tokom prvog polugodišta školske 2024/2025. godine zabilježen je slučaj koji je izazvao pažnju javnosti nakon što su roditelji jedne učenice prijavili neprihvatljivo ponašanje njenih vršnjaka.

“Učenica tvrdi da je već dvije godine izložena različitim oblicima nasilja, zlostavljanja i prijetnji od strane vršnjaka, da se o njoj šire neistine u vršnjačkim grupama, da je učenici omalovažavaju i rugaju joj se, da nerijetko dolazi do fizičkog nasilja u vidu guranja, šutiranja i gaženja. Problemi u vršnjačkim odnosima postoje dugo ali su, kako tvrde roditelji djevojčice, kulminirali 30. septembra 2024. godine kada je djevojčica uplakana došla kući i rekla da ne može više”, navodi se, između ostalog u prijavi.

Roditelji učenice slučaj su prijavili Upravi škole i stručnoj službi 30. septembra 2024. godine, a zvaničnu, pisanu prijavu dostavili su 4. oktobra, na preporuku razredne starješine.

Odmah potom, razredna starješina obavila je razgovore sa roditeljima i učenicima navedenim u prijavi, uz obavještavanje stručne službe i Uprave škole.

U cilju prevencije i edukacije, pedagogica škole organizovala je radionice na teme „Vršnjačko nasilje među učenicima“ i „Vršnjački odnosi“, dok je sa grupom učenica sprovedena i metoda restitucije – koja je, prema ocjeni stručnih službi, uspješno završena. Takođe su organizovani i pojedinačni razgovori sa dječacima pomenutim u prijavi.

Na inicijativu roditelja, 10. oktobra održan je roditeljski sastanak kojem su prisustvovali i predstavnici Uprave i stručne službe.

“Sastanak je protekao u neprijatnoj atmosferi, obilježenoj međusobnim optužbama, bez konkretnih rješenja. Uprkos tome, škola je nastavila s aktivnostima – uključujući i dodatne edukativne časove i radionice”, navodi se.

Tim za zaštitu djece od nasilja donio je 6. novembra zvaničan zaključak, ocijenivši da ponašanje učenika nema sve elemente vršnjačkog nasilja (kontinuitet, intenzitet, svjesna namjera da se nanese šteta), već se radi o neprihvatljivom ponašanju. Tim je istovremeno definisao mjere za dalji rad s učenicima i donio odluku da se fokus stavi na pozitivnu disciplinu, a ne na retroaktivno izricanje vaspitnih mjera.

Za učenicu koja je bila predmet prijave izrađen je individualni plan podrške, dok su za ostatak odjeljenja predviđene aktivnosti u manjim grupama, edukacije i kontinuirano praćenje međuvršnjačkih odnosa.

Na sjednici Savjeta roditelja 11. novembra, jedna od ključnih tema bila je prevencija vršnjačkog nasilja, a aktivnosti je osmislio Učenički parlament. Dana 16. decembra, tokom časa odjeljenjske zajednice, realizovana je radionica „Empatija“ uz prisustvo vršnjačkih edukatora. U tom kontekstu, učenica koja je ranije podnijela prijavu prozvana je da govori o svom iskustvu, što je izazvalo dodatnu zabrinutost roditelja.

Krajem decembra, održan je savjetodavni sastanak na koji su roditelji učenice došli u pratnji advokata. Predložen je i razgovor sa koordinatorom Tima i direktorom škole u prisustvu advokata, ali se roditelji nisu odazvali na taj poziv.

Uprkos izazovima i složenosti situacije, škola je, kako se navodi u izvještaju, nastavila s preventivnim i podržavajućim aktivnostima s ciljem očuvanja bezbjednog i podržavajućeg školskog okruženja.

Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore zaključio je da ta Osnovna škola nije u potpunosti zaštitila učenicu od neprimjerenog postupanja vršnjaka, niti je ostvarila adekvatan odnos sa njenim roditeljima – uprkos određenim preduzetim mjerama.

“U postupku je utvrđeno da incidenti nisu bili izolovani slučajevi, već su se dešavali u kontinuitetu tokom dužeg vremenskog perioda. Iako je razredni starješina ranije bio obaviješten o pojedinačnim situacijama koje je učenica doživljavala kao neprijatnosti, ne stiče se utisak da su reakcije škole bile pravovremene i sistematične”, navodi se, između ostalog, u mišljenju.

Nakon što su roditelji u drugom polugodištu podnijeli prijavu, škola je preduzela niz mjera: formiran je Tim za prevenciju vršnjačkog nasilja, organizovane su radionice, razgovori sa učenicima i sastanci sa roditeljima.

“Ipak, rezultati ovih mjera nisu dali puni efekat – atmosfera na roditeljskim sastancima ostala je neprijatna, a komunikacija s roditeljima nedovoljno konstruktivna”, navodi se.

Zaštitnik ističe da je među učenicama došlo do uspješne restitucije kroz sagledavanje grešaka i upućivanje izvinjenja, a učenica redovno komunicira sa psihološko-pedagoškom službom. Takođe, izrađen je individualni plan podrške za nju, dok su za druge učenike planirane aktivnosti u manjim grupama i dodatne edukacije.

U izvještaju se navodi i da vršnjačko nasilje često počinje ili kulminira u školi, ali prelazi i granice školskog dvorišta. Nepravovremeno djelovanje nastavnog osoblja i razrednog starješine, u ovom slučaju, ocijenjeno je kao neprihvatljivo i nesaglasno s najboljim interesima djeteta i ciljevima obrazovno-vaspitnog rada.

Zaštitnik naglašava da škole, osim obrazovne, imaju i snažnu vaspitnu funkciju: upravo učionica mora biti prostor gdje se razvija empatija, propagira nenasilna komunikacija i usvajaju ključne životne vještine.

“Prosvjetni radnici su dužni da na svaku sumnju na sukobe među učenicima reaguju blagovremeno, u saradnji sa stručnim službama”, ukazuje zaštitnik.

Zaključno, Zaštitnik preporučuje intenzivniji rad sa učenicima i nastavnim kadrom – kroz edukaciju o vrstama nasilja, neprihvatljivim oblicima ponašanja i dugoročnim posljedicama koje takve pojave ostavljaju na razvoj djece.