Demir Ćosović, brat Alme Ćosović saopštio je da je njegova sestra svirepo ubijena, ali da to nije čin porodičnog nasilja.

"Nadamo se da će tužilaštvo i sudovi imati dovoljno razumjevanja da ovo nije bio slučaj porodičnog nasilja, niti da su živjeli zajedno – što je nama potpuno nepoznato. Samim tim da se pominje kontekst porodično onda bi vjerovatno mi bili bliski, vjerovatno bi se čujali na telefon, vjerovatno bi se obilazili na slave, rođendane veselja tad bi se i mi ljudi koji nijesu iz pravne struke shvatili da je to porodično nasilje nego je ovo za nas svirepo ubistvo koje nikad neće biti oprošteno. Imamo potpuno povjerenje u tužilaštvo i sudove. Naš advokat je uključen u cjelokupan slučaj, kao i Centar za ženska prava", kazao je Ćosović.

Zahvalio je ljekarskom osoblju Kliničkog centra koje je imalo human pristup tokom liječenja Alme koja je bila u komi mjesec.

“Želio bih da se zahvalim Kliničkom centru Crne Gore, prvenstveno direktoru bolnice, gospodinu dr Saši Radoviću, zbog humanog i ljudskog gesta. Takođe se zahvaljujem doktoru Slavku Đuraškoviću koji je operisao moju sestru, kao i Odjeljenju intenzivne njege, Odjeljenju neurologije i načelnici dr Sandri Vujović”, istakao je on.

Istakao je da je njegova sestra svirepo ubijena, te da joj nasilnik nije dao ni najmanju šansu da preživi.

“Kada je počinio ovaj monstruozni čin u njenoj kući, nije našao za shodno da pozove hitnu pomoć, da bar malo pokaže trunku kajanja i ljudskosti. Umjesto toga, pobjegao je iz njene kuće i ostavio je bez svijesti u tom stanju više od 30 sati”, dodao je on.

Navodi i da je njegova sestra imala dijete sa invaliditetom.

“Imala je dijete koje je invalid i koje ne može ni da pije vodu bez majčine ljubavi i pomoći. Sve to je taj monstrum zanemario. Dijete je bilo iscrpljeno do iznemoglosti jer je majka bila u dubokoj komi i nije mu mogla pružiti ni osnovnu pomoć – hranu, pelene, njegu”, istakao je on.

Na kraju, Damir Ćosović uputio je apel: “Pomozite svakome ko je ugrožen – ovako ili na bilo koji drugi način. Moji roditelji su veoma lošeg zdravstvenog stanja, a usljed ove tragedije dodatno su oboljeli i fizički i psihički. Kako narod kaže – najteža je muka kada roditelj ispraća svoje dijete na onaj svijet. Nadamo se da ćete razumjeti našu bol, koja je ničim izazvana, a nanijeta nam je tako da se od nje nikada nećemo oporaviti”.